Formiranje mrtvih točaka obično je povezano s čimbenicima kao što su struktura opreme, način ugradnje i izvedba dodirnog ruba, uključujući:
Neracionalan položaj ugradnje: Na primjer, sigurnosni dodirni rub postavljen je samo na vodoravni rub opreme, dok okomiti kutovi i praznine ispod opreme nisu pokriveni, što rezultira nemogućnošću okidanja kada ljudi ulaze s donje strane ili iz kutova.
Zapreka strukture opreme: Izbočine i komponente same opreme (kao što su ruke robota i mehanički nosači) mogu blokirati domet detekcije ruba dodira, stvarajući fizičku mrtvu točku.
Ograničenja performansi ruba dodira: Neki rubovi dodira imaju "mrtve kutove" detekcije, kao što su područja sa smanjenom osjetljivošću na oba kraja ruba dodira i područja koja ne reagiraju dovoljno na izuzetno lagane dodire (kao što su djeca ili savitljivi predmeti).
Problemi s prilagodbom scene: U složenim radnim uvjetima (kao što su visoka i niska temperatura, prašina i vlažna okruženja), dodirni rub može zakazati lokalno zbog starenja i trošenja, stvarajući skrivenu mrtvu točku.
Slijepe točke uzrokovane dinamičkim kretanjem: Kada oprema radi (kao što je rotacija robota i kretanje pokretne trake), relativni položaj dodirnog ruba može se promijeniti s kretanjem opreme, a izvorno područje pokrivenosti može biti privremeno prazno.
